среда, 31. јануар 2018.

Sportska ličnost 7



 On je doneo renesansu po pitanju naše

 ženske odbojke. Šuškalo se da će možda

 biti selektor Rusije (odbio njihovu ponudu) i volela bih da

 ostane do penzije selektor Srbije!


 Igrao je za Crvenu Zvezdu u periodu 1979-1986, a prestao sa

 aktivnim bavljenjem odbojke, da bi završio fakultet za fizičku

 kulturu. Sredinom devedesetih (1996.) sa junorima Crvene

 Zvezde, osvojio sve moguće turnire i važna takmičenja kod

 nas. Zoran Terzić prvobitno nije hteo da trenira ženski klub

 (na zahtev Aleksandra Boričića, nekadašnjeg starijeg kolege,

 Terzić ipak prihvatio).


 Debitovao je kao selektor ženske seniorske odbojkaške 

 reprezentacije 2002. i posle 12 godina odsustva na evropskoj

 sceni, uspeo da kvalifikuje našu selekciju za EP u 2003.

 Jeste da nekad preburno reaguje ili previše žvaće žvaku, ali

 taj čovek zna posao i volim njegov sistem rada.

 Ostalo je istorija, a na OI u Tokiju 2020, očekujem srebro ili

 zlato!
                                                  

                                       

                                               

                                        

уторак, 30. јануар 2018.

Jeste remi, ali odličan! ;-)



 Od 30. januara do 10. februara ove godine se održava Evropsko

 prvenstvo u futsalu, u Sloveniji. Celo prvenstvo će biti u

 ljubljanskoj areni Stožice, a mi smo u grupi A sa domaćinom

 Slovenijom (oni su 7. na svetu) i Italijom (4. na svetu).

 A mi smo 9. na svetu. Prvu utakmicu smo odigrali sa domaćinima

 i dopalo mi se kako su obe strane odigrale istu. Slovenci su većim

 delom bolje kontrolisali igru, bili brži i sve, ali Kocićev gol

 za izjednačenje je bio sjajan i važan. Protiv Italije, moramo igrati

 brže i efikasnije i izvući pobedu (dve ekipe u svakoj grupi

 idu u nokaut fazu).



 1. poluvreme

 Na početku, igra je bila jako čvrsta i kvalitetna sa obe strane.

 Fetić dao spor, a opet dobar gol u 4. minutu (1:0 za Sloveniju),

 a naši su imali tri šanse u 5, 12. i 13. minutu (za onu u 12. minutu

 mi bila najveća šteta što nismo iskoristili i pretvorili u gol).

 Vrhovec dao odličan gol u 15. minutu

 nakon izvedenog kornera od strane saigrača (2:0 za Sloveniju), a 

 naši su malko izgubili kompas po pitanju odbrane i loše se 

 postavljali u slučaju poseda lopte. Srećom, obradovao me odličan 

 direktan gol od strane Ramića u 18. minutu (2:1 za Sloveniju).

 Posle tog gola, nije bilo specijalnih prilika, rezultat ostao isti.

 Naši da budu aktivniji u napadačkom i strateškom smislu!


 2. poluvreme

 Sličan početak kao u prethodnom poluvremenu, Slovenci imali

 opasnu kontru u 35. minutu i imali smo džinovsku sreću što se

 ista nije pretvorila u gol. Totoškovič dobio žuti karton u 38.

 minutu, a isti karton dobio naš Tomić u 39. minutu. Igralo se

 nešto čudno u poslednjim minutima i odjednom genije Kocić

 šutnuo na sam ugao desne strane (on šutira levom nogom) i dao

 odličan gol za važno izjednačenje (2:2)! :-D :-D

Trojke su doprinele pobedi CZ na večitom derbiju



 Partizanova pobeda https://sportisk.blogspot.rs/2018/01/pojacanja-za-crno-bele-se-isplatila.html

 Zvezdina pobeda https://sportisk.blogspot.rs/2018/01/velika-i-sjajna-pobeda-cz-konacno.html


 Ovaj košarkaški derbi je uvek posebna priča. I očekujem da će

 biti nekog reda, da huliganija sa obe strane ne upropasti čar

 košarke.


 Kapiteni obe ekipe Lazić (Crvena Zvezda) i Veličković 

 (Partizan) su izašli za jedan važan humanitarni poziv. Dečak

 Lazar je pre 14 meseci pao u komu i nalazi se na dečjoj klinici

 u Novom Sadu. Postoji inostrana klinika koja je za buđenje 

 dece iz kome, preko sms-a ukucate 301 i pošaljete na broj 

 3030. Svaka pomoć će biti značajna.


 Minut ćutanja je bio za Miodraga Miketi Đuriću, nekadašnjem

 igraču, funkcioneru i predsedniku Partizana, kao i funkcioneru

 Košarkaškom savezu Jugoslavije.




 U meču srećom nije bilo nereda i ostalih loših stvari na

 tribinama. Bilo je atraktivnih poteza, jakih koševa i na kraju,

 crveno beli pobediše sa 86:74.


 Najbolji od crveno belih su bili Dobrić (18 poena, od toga 

 fantastičnih 6 trojki), Dangubić (12 poena), Lesor (13 poena,

 konačno da je igrao valjano).


 Najbolji od crven belih je bila očekivana standardna trojka:

 Veličković (20 poena), Gos (17 poena),Marinković (15 poena).



 Celu utakmicu možete gledati na ovom videu od 4. minuta i

 42. sekunde.

                                          


                                            


 

 

Sportske ličnosti 5



 Svetao primer je ova ekipa. Na OI-ju u Riu bili

odlični (dve bronze, jedno srebro i jedno zlato), i na Evropskom

 prvenstvu u Sloveniji, uzeli 7 medalja (post

 https://sportisk.blogspot.rs/2017/10/bravo-za-nase-paraolimpijske.html).

 Ovo su priče o paraolimpijskim stonoteniserima koji nas

 predstavljali u Riu 2016. Jedino nisam pronašla priču o

 igraču Goranu Perliću. Želela sam da predstavim i njihovog

 selektora Zlatka Keslera, a priča o njemu se nalazi ovde.


  1. Borisava Perić Ranković je radila u stolarskoj firmi i 1994.

 zadobila povredu na radu, ostavši vezana na kolicima. Volim 

 njenu srčanost kad igra stoni tenis i igra fenomenalno ovaj sport!

 Sa njom sam se slikala na Sajmu sporta i ukratko fino

 ispričala (post https://sportisk.blogspot.rs/2016/11/sajam-sporta-2016.html).


 2. Mitar Palikuća je počeo se baviti stonim tenisom, nakon

 saobraćajne nesreće (pre nesreće, igrao fudbal). Ovo mu je

 prva medalja (bronzana) osvojena na Olimpijskim igrama.

                                             



 3. Nada Matić je rođena u Skadru, biva ranjena u predelu

 kičme 1999. prilikom Nato bombardovanja autobusa sa puno 

 civila u mestu Savine Vode, koje se nalazi na Kosovu. Operisali

 su je u urgentnom centru u Beogradu, poslali na rehabilitaciju

 u banju Stari Slankamen, gde ustanovljeno da će biti na kolicima.

 Tamo upoznaje Zorana (kasnije se udala za njega) i počela igrati

 stoni tenis. Kada igraju zajedno ona i Perić-Ranković, uspeh

 je zagarantovan. 
                                             





 5. Zlatko Kesler je jedan od najuspešnijih paraolimpijaca.

 Igrao levom rukom, 1982. igrao fudbal. U aprilu 1983. doživeo

 saobraćajnu nesreću odlazeći na utakmicu (ispred njega se

 našao pas, a da bi ga izbegao, Zlatko otišao sa kolima

 u jarak) i biva trajno u kolicima. Tri godine posle, počeo se baviti 

 stonim tenisom i dobitnik je Majske nagrade za 2007. Na 

 Olimpijskim igrama u periodu 1992- 2012, (samo nije učestvovao 

 u Pekingu 2008.) osvojio jedno zlato, dva srebra i dve bronze.

                                               
                                     






                                            

понедељак, 29. јануар 2018.

Sportske ličnosti 4



 O životima ,Montevideo' fudbalerima u dva dela.

 1. https://sportisk.blogspot.rs/2018/01/sportske-licnosti-2.html

 2. https://sportisk.blogspot.rs/2018/01/sportske-licnosti-3.html


 Na red su došli i ljudi zaslužni za taj Montevideo poduhvat i

 zaslužuju da se pominju što više moguće. U pitanju su četiri

 posebne osobe.


 1. Boško Simonović Dunster (1898-1965) je po zanimanju

 bio arhitekta i nikad se nije bavio tim poslom. Bio golman za

 Srpski mač i BSK, a i prvi naš sudija koji je vodio jednu

 međunarodnu utakmicu. Zbog povrede na sankanju, prestao biti

 sudija, ali bio uspešan trener naše reprezentacije. Bavio se

 novinarstvom, radio kao urednik lista ,Sportist' i osnivač

 ,Sportskog dnevnika'. Zanimljivo otkriće o njemu na linku

 http://www.radovansremac.rs/2014/08/15/bozidar-bosko-simonovic-boza-dunster/.

                                         




2. Mihailo Andrejević Andrejka (1898-1989) je imao zanimljiv

 početak u svetu fudbala. Bio je paralelan sa početkom BSK-a i

 bio dobrovoljac u I svetskom ratu (uspeo pobeći iz

 zarobljeništva i igrao kao rezerva za bečki Vineršportklub). Kao

 lekar, bio istaknuta ličnost, govorio 7 jezika, prvi doneo aparat za

 dijalizu iz Londona u Beograd i aparat za akunpunkturu. 

 Priča Andrejkinog sina Milana


 Kako je Andrejka doprineo jednoj važnoj pobedi reprezentacije uz

 neobičan+efikasan metod



                      
                                         Intervju


 3. Borivoje Bora Jovanović (1897-1980) je bio jedini naš novinar

 u Montevideu. Dugogodišnji sportski novinar ,Politike', igrao

 pre sportsko novinarske karijere za đački klub Slavija (jedan od

 osnivača kluba ,Velika Srbija', kasnije ,Jugoslavije'). Diplomirao

 na Pravnom fakultetu, zarobljenik I svetskog rata. Po povratku sa

 rata bio prvi sekretar Beogradskog loptačkog saveza. Ima njegova



 4. Dr. Kosta Hadži postoji i izgledao drugačije nego u filmu

 (filmsku verziju je odlično odglumeo Srđan Timarov).



 Njegov unuk se takođe zove Kosta je preuzeo 2014. FK Vojvodina

 (deda Kosta je bio jedan od osnivača kluba), a na žalost, unuk

 podneo ostavku posle mesec dana.



                                             


                                         Zajednička fotografija Bože Dunstera, Andrejke,

                           Milutinca (on stoji) i Koste Hadžija na

                           putu za Montevideo




                          
                                                 

недеља, 28. јануар 2018.

Sportske ličnosti 3



 Prvi deo o pravim ,Montevideo' fudbalerima

 http://sportisk.blogspot.rs/2018/01/sportske-licnosti-2.html


 1. Dragoslav Mihajlović Vampir (1906-1978) je igrao fudbal i

 bio policijski službenik u isto vreme! Bio odličan odbrambeni

 igrač, al' na žalost imao ozbiljni prelom noge i morao se

 oprostiti od fudbala nakon što je sa svojim BSK-om igrao protiv

 Slavije iz Praga. Tada je potpuno radio posao policijskog

 službenika i 1944, odlazi u Australiju i više se nije vratio u

 domovinu. Vodio tamošnju ekipu SC Sale City i ekipu 

 jugoslovenskih doseljenika JUST u periodu 1950-1960).   

 Preminuo je od oboljenja bubrega.

                                             




 2. Đorđe Vujadinović Nosonja (1909-1990) se rodio u Smederevu,

 a njegov stric nije imao dece, pa ga posinio. Jedini klub za koji

 je igrao jeste BSK, a kad su posle uspeha u Montevideu počeli

 da primaju plate, na spisku se našao on (on nije želeo da primi

 novac). Radio kao službenik u Narodnoj banci, II svetski rat

 proveo u nemačkom zarobljeništvu i po povratku u zemlju,

 posvetio se treniranju mlađih selekcija. Bio dugogodišnji trener

 omladinaca i trener fudbalskim školama Partizan i OFK-a.

 Po povlačenju iz fudbala, radio kao službenik u banci.

                                               



3.  Branislav  Bane Sekulić (1906-1968) kao igrač u podmlatku i

 senior bio uspešan. Dospeo među prve naše profesionalne

 igrače koji su otišli u inostranstvo, tokom II svetskog rata bio

 u zarobljeništvu i posle toga, uspešan trener i pedagog (postao

 je prvi trener Crvene Zvezde, a pre toga Vojvodine).

 U periodu 1958-1960, bio selektor Švajcarske i tamo preminuo

 posle višemesečne bolesti.

                                               



 4. Teofilo Spasojević (1909-1970) igrao samo za klub Jugoslavija

 odbranu i diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu.

 Čudno jeste što u Montevideu nije odigrao nijednu utakmicu

 (pre prvenstva je igrao), a drugi i poslednji meč sa

 reprezentacijom je igrao u prijateljskom meču sa Argentinom

 1930. (izgubili smo sa 3:1).

                                                 



 5. Momčilo Đokić Gusar (1911-1983) je bio uspešan u

 fudbalskim danima, a prestao igrati fudbal u 1940. godini.

 Radio kao šef računovodstva gradilišta hidroelektrane 

 Đerdap, bio trener Radničkom iz Niša, Boru i Timoku iz

 Zaječara.
                                          



 6. Ljubiša Stefanović Leo (1910-1978) je posle Montevidea

 sa Ivanom Ivicom Bekom otišao da igra u francuskom

 Setu i morao pre vremena završiti karijeru zbog teže povrede

 kolena. Tokom rata bio mobilisan, boreći se u sastavu francuskih

 jedinica i postao francuski državljanin. Trenirao juniore, ali

 na žalost imao male prihode i u Nici radio kao čuvar parkinga

 (tamo je preminuo od totalne nemaštine).

                                             



                                                





Sportske ličnosti 2



 Ekranizovane verzije ovih naših junaka (nalazi se i knjiga, na

 prvom linku).

 1. Montevideo, bog te video! (serija)

 https://kulturiska.blogspot.rs/2017/09/stvaranje-prve-fudbalske-ekipe.html


 2. Na putu za Montevideo (serija)

 https://kulturiska.blogspot.rs/2017/09/smesno-zabavno-putovanje-nasih.html


 3. Montevideo, vidimo se! (serija)

 https://kulturiska.blogspot.rs/2017/09/stigli-do-odredista-i-osvojili.html





 1. Aleksandar Tirke Tirnanić (1910-1992) je odmalena zavoleo

 fudbal i interesantna činjenica jeste da je igrao za podmladak

 ekipe SK Jugoslavija, pa bio uspešan u rivalskom BSK-u.

 Sa samo 17 godina, debitovao za seniorsku reprezentaciju i

 bio sjajan tandem sa Blagojem Mošom Marjanovićem. Kao trener,

 bio odličan, osvojivši vicešampionsko mesto na Evropskom

 prvenstvu 1960. i iste godine osvojio Olimpijsko zlato.

                                              





 2. Blagoje Moša Marjanović (1907-1984) je dobio nadimak, zbog

 svoje talastaste kose. Igrao za klub Jugoslavija i posle prešao u

 BSK, što je bilo odlično (rodio se čuven duo Tirke i Moša).

 On i Tirke su bili prvi profesionalni fudbaleri sa platom, kao trener

 bio dobar i dobitnik ordena Svetog Save, V stepena (u kraljevini

 Jugoslaviji).
                                                

                                      Moša sa svojom porodicom


 3. Milutin Ivković Milutinac (1906-1943) je igrao za klub

 Jugoslavija i kasnije BSK (u oba slučaja bio uspešan golgeter).

 Visoko obrazovan (diplomirao na Medicinskom fakultetu u

 Beogradu), Milutinac imao svoju ordinaciju u Knez Mihailovoj

 5, radeći kao dermatolog. Veliki antifašista i na žalost, te

 1943, Gestapo ga uhapsio, bio u logoru na Banjici, streljan u

 Jajincima. Njegova bista pored stadiona ,JNA' biva ukradena sa

 postamenta 2012, a novi spomenik bio postavljen u maju 2013.

                                              




 4. Milovan Jakšić Jakša iliti El grande Milovan (1909-1953)

 je dugo branio za Soko, koji kasnije dobija novo ime BSK.

 Nadimak dobio zbog sjajnih golmanskih bravura koje pokazao

 na Montevideu.

 Odrastao u domu za ratnu siročad u Kragujevcu, u Beograd je

 bio poslat da uči zanat (imao je knjižaru preko puta ,Politike'

 gde se sada nalazi Skupština opštine Stari Grad). Bio član 

 i dugogodišnji predsednik Saveza fudbalskih trenera Jugoslavije i

 tehnički rukovodilac Crvene Zvezde (Crvena Zvezda je osnovana

 1945.). Preminuo od iznenadnog srčanog udara u Kairu 1953.

                                                


 5. Ivan (poznatiji kao Ivica) Bek (1909-1963) je nemačko

 češkog porekla (otac je bio Nemac, majka Čehinja), a odrastao

 u Beogradu. Igrao za našu i francusku reprezentaciju (Francuzi

 su ga zavoleli i imao njihovo državljanstvo), tokom II svetskog

 rata bio komandant jednog odreda francuskog pokreta otpora.

 Neko vreme, bio vlasnik bistroa i radio kao doker. Svakodnevno

 je na bicikli vozio ribu od brodova do prodavnice i 1963. doživeo

 fatalni srčani udar.

                                         


 6. Milorad Arsenijević Balerina (1906-1987)  je

 dobio nadimak zbog gracioznih fudbalskih pokreta i umeća

 (imao još jedan nadimak Mikica Balerina). Igrao u šabačkoj

 Mačvi u podmlatku i seniorskoj kategoriji (jedan navijač BSK-a

 iz Šapca ga preporučio da zaigra tamo i nije pogrešio). Iako

 nije davao golove za reprezentaciju, Balerina je bio odličan čuvar.

 Bio dugogodišnji profesor Elektromašinskog i Saobraćajnog

 fakulteta u Beogradu, napisao dve knjige i više naučnih radova.

 Osim našeg, govorio dva jezika (nemački i francuski) a služio

 se sa još tri (rumunski, ruski i mađarski). Po njemu se

 zove studentska futsal liga.                                                    
                                           
                                                           





                                               

Bravo za Nevenu! :-D



 Na Svetskom kupu u švajcarskom gradu Lezenhajdu, učestvovala

 je naša Nevena Ignjatović. Ona će nositi našu zastavu na

 Zimskim Olimpijskim igrama u Pjongčangu ove godine.

 Osvojila je 6. mesto (najveći uspeh u skijanju ostvarila

 Jelena Lolović, 14. mesto), u disciplini alpsko skijanje.

 Tri najbolje su bile Vendi Holdener (Švajcarska), Marta Basino

 (Italija) i Ana Bucik (Slovenija). Lidnzi Von je bila 4. mesto.



 Šta god uradila na ZOI-ju (neka uđe u top 10), biće sigurno

 veliki uspeh. Osim nje, predstavljaće je kolege Marko Vukićević

 i Marko Stevović i Damir Ristić (nordijsko skijanje). 

субота, 27. јануар 2018.

Velika i sjajna pobeda CZ! (konačno pobedismo grčke crveno bele) :-D :-D



 Konačno se crveno beli živnuli posle odlične+ubedljive pobede

 protiv MZT-a (post https://sportisk.blogspot.rs/2018/01/crveno-beli-rasturise-mzt.html).

 Olimpijakos u Evroligi ima 13 pobeda i 6 poraza i biće teško

 da ih pobedimo. Alimpijević bio isključen u 3/4, Antić i

 Feldin na žalost povređeni, ali se desilo veliko, sjajno čudo!

 Pobedismo Olimpijakos, a dva najveća heroja utakmice su

 bili Enis (21. poen) koji zaslužuje igrati više i Omić (6 poena).

 Jeste dao malo poena, ali bio borben, odličan saigrač i takav kao

 on nam je potreban! Onu huliganiju što su zviždali Omiću i

 pokazali transparent bi za kaznu dala trajnu zabranu ulaska u

 utakmice+ obiman društveno korisni rad! I da porodice i normalni

 ljudi konačno gledaju utakmice, kao nekada!

 1. četvrtina

 Ročesti dao fin koš, dok Spanulis uzvratio trojkom (3:2 za

 Olimpijakos). Ročesti ponovo dao koš (5:3 za Crvenu Zvezdu),

 Dangubić dao odličnu trojku+slobodno bacanje (13:10 za

 Crvenu Zvezdu). Odlični smo bili jer nismo imali izgubljenu

 loptu (Olimpijakos dve izgubljene), davali važne trojke i uspeli

 naterati Olimpijakos da greši (imali su i tehničku grešku).

 Rezultat odličnih 24:20 za Crvenu Zvezdu.


 2. četvrtina

 Meklin dao 1/2 (24:21 za Crvenu Zvezdu), a crveno beli nastavili

 sa odličnom igrom na početku ove deonice. Davidovac dao

 koš (šteta što nije i slobodno bacanje), a rezultat 26:21 za

 Crvenu Zvezdu. Enis je fantastično igrao i razbudio svoje 

 saigrače, a po mom mišljenju, milion puta bolji igrač od Lesora.

 Crveno beli su odlično držali prednost (samo da nisu prebrzo

 napravili timske faulove), a Spanulis je uglavnom vadio

 Olimpijakos, koji igrao neočekivano slabo. Rezultat 43:34 za

 Crvenu Zvezdu.


 3. četvrtina

 Spanulis živnuo Olimpijakos sa trojkom (43:37 za Crvenu

 Zvezdu), a Davidovac vraća košem (45:37 za Crvenu Zvezdu).

 Na žalost, trener Alimpijević je isključen (dobio dva tehnička

 faula zbog prigovora), a Roberts dao 4/4 slobodna bacanja

 (45:41 za Crvenu Zvezdu). Nakon izlaska Alimpijevića, bojala

 sam se da će crveno beli pasti po pitanju igre (njega je

 zamenio pomoćni trener Milenko Topić, nekadašnji

 igrač). Dangubić dao  2/2 (47:41 za Crvenu Zvezdu), Ročesti 3/3 

 (50:46 za Crvenu Zvezdu) i Enis dao daleku, odličnu trojku (53:46 

 za Crvenu Zvezdu). Međutim, pali su naglo četiri minuta pred kraj 

 deonice (Milutinov dao koš za vođstvo Olimpijakosa 58:57), a sad

 grčki crveno beli vode sa 63:57!


 4. četvrtina

 Roberts dao koš (65:57 za Olimpijakos),a ova četvrtina je bila

 ekstremno dramatična i sa klackalica rezultatom na obe strane.

 Enis dao jaku, sjajnu trojku (85:75 za Crvenu Zvezdu) i posle toga

 se ostvarila konačna pobeda Crvene Zvezde sa 89:78!!! :-D :-D


 :-D

петак, 26. јануар 2018.

Sportske ličnosti 1



 O njihovim ekranizovanim verzijama sam pisala na postu

 https://sportisk.blogspot.rs/2017/09/uspeli-smo-biti.html.

 A i vreme je bilo da više saznamo o njima. Nazvala bi ih četvorica

 košarkaških musketara.


 1. Nebojša Popović (1923-2001) je bio jedan od osnivača

 KK Crvena Zvezda sa članskom kartom 1. Kao trener i igrač bio

 uspešan (više sa ŽKK Crvena Zvezda) i prvi koš na Svetskom

 prvenstvu za SFRJ je dao on. Po završetku karijere, bio

 glavni i odgovorni urednik Jugoslovenske radio televizije, dopisnik

 iz Beograda za italijanski sportski list ,Gazeta delo sport' i dr.

 Zabavna priča o njegovoj članskoj karti, čija je vlasnica njegova

 kći Zvezdana.

 http://kosmagazin.com/zvezdana-popovic-prica-o-tatinoj-clanskoj-karti-br-1/.

 Dospeo u Košarkašku Kuću slavnih 2007.
                                                               




 2. Radomir Šaper (1925-1998) ima grčke korene (njegov otac

 je Panta se zvao Panajotis Sjaperas), a sam Radomir bio prodekan

 Tehnološkog metalurškog fakulteta u Beogradu. Radomir

 (kao i njegov brat Sveta) je igrao za Crvenu Zvezdu i Partizan. Bio

 uspešan funkcioner košarkaške organizacije Jugoslavije, 

 predsednik tehničke komisije FIBA-e i zajedno sa Borislavom 

 Stankovićem, radio uspešno sa klubom KK BSK (kasnije 

 preimenovan u OKK Beograd). U tom klubu je bio čuveni 

 Radivoj Korać. U Fibinu kuću slavnih, je dospeo 2007. Njegov

 sin je Srđan (član grupe ,Idoli').

                                                




 3. Evo nešto o čoveku po kome se zove košarkaška hala

 (pre se zvala Pionir). Aleksandar Nikolić (1924-2000) je bio

 nazivan ocem jugoslovenske košarke i imao nadimke Profesor i

 Aca. Nadimak Predavao je na fakultetu za Fizičku kulturu u 

 Beogradu. Čudno mi je što za reprezentaciju

 odigrao samo 10 utakmica, a bio uspešan kao igrač u klubovima i

 trener. U košarkaškoj kući slavnih, ušao 1998, takođe dospeo u

 Fibinu kuću slavnih 2007. i on je na listi 50 osoba koje su

 najviše doprinele Evroligi. 

                                               



 4. Borislav Stanković (1925) je jedini živ iz ove fantastične

 četvorke. Takođe uspešan kao igrač i trener, Borislav (više ga

 ljubitelji košarke znaju kao Bora) je bio dugogodišnji 

 generalni sekretar FIBA-e (kasnije generalni), u Košarkašku

 Kuću slavnih ušao 1991, ženskoj Kući slavnih 2000 (kao

 trener) i Fibinu kuću slavnih ušao u 2007. Posle II svetskog rata,

 Bora završio veterinu na Univerzitetu u Beogradu.